Biografije

rombergSIGMUND (ROSENBERG) ROMBERG

Rođen je 29. 07. 1887.g. u Nagy Kaniszi u Madžarskoj, odakle je kao jednogodišnji dječak s roditeljima, Adamom i Clarom, 1888.g. doselio u Belišće. Otac Adam govorio je nekoliko stranih jezika i odlično svirao klavir te se bavio i komponiranjem. Majka Clara bavila se pisanjem pjesama i kratkih priča, koje je objavljivala čak i u Beču, a pisala je i kratke humorističke scenske komade koje su izvodili na zabavnim večerima u Belišću. Njihova kuća bila je stjecište umjetnika, slikara, pjesnika i glazbenika, ne samo iz mjesta, već i iz Beča, Budimpešte, Pariza i Praga. Pod utjecajem oca, Sigmund je već u šestoj godini učio svirati violinu, a u osmoj godini klavir. Završivši osnovnu školu u Belišću, upisan je 1897.g. u Realnu gimnaziju u Osijek, gdje je zbog odličnog sviranja odmah primljen u školski orkestar, s mnogo starijim učenicima. Iako je studirao tehniku u Pečuhu, Segedu i Beču te postao inženjer, glazba ga je sve više zaokupljala i odsluživši vojni rok u Beču, vraća se u Belišće, odakle 1909.g. odlazi Ameriku.

U New Yorku radi u početku kao inženjer, a u slobodno vrijeme svira klavir u kavanama. Godine 1912.osnovao je orkestar s kojim izvodi bečku operetnu glazbu u svojoj obradi. Uspjeh ga je potakao na komponiranje, te je skladao niz opereta i revija, a pisao je i filmsku glazbu. Postaje američki državljanin i mijenja prezime u ROMBERG.


antun_lulicANTUN LULIĆ

Rođen 1927.g. svoju glazbenu aktivnost započeo je u tamburaškoj sekciji RKUD-a “Lazo Radojević – Putnik” 1953.g. kada je orkestar gotovo isključivo pratio folklorni ansambl društva. Osnivanjem zabavnog orkestra pri Amaterskom kazalištu 1959.g. postaje prvi glazbeni voditelj tog orkestra, svira klavir i uvježbava soliste, te godinama ostaje prisutan u direktnom stvaranju tadašnjih programa pod nazivom “Kulturno-zabavne večeri ” i “Zabavni petak”.

Pri industrijskoj školi u Belišću formira tamburaški orkestar a nešto kasnije i pri klubu omladine tadašnjeg Kombinata “Belišće”, koji uspješno vodi nekoliko godina. Prema potrebi pomaže u glazbenoj sekciji kazališta svirajući klavir ili harmoniku, a u pojedinim kazališnim predstavama sudjeluje zajedno s tamburaškim orkestrom Omladinskog kluba.


dragutin_gibicarDRAGUTIN GIBIČAR

Rođen je 1933.g. u Belišću, a kazališnu amatersku djelatnost započeo je 1947.g. u “Đačkoj sekciji”. Režijom se počeo baviti 1952.g. s predstavom “Prijevara”. 1955.g. u Splitu pohađa jednomjesečni tečaj režije, a 1957.g. u Dubrovniku tečaj glume. Radeći kao redatelj i glumac na scenu postavlja drame: “Bez trećega “i “Ljudi”, te komedije “Klupko “i “Draga Ruth”. Nakon toga rada samo kao redatelj: “Scapenove spletke”, “Sluga dvaju gospodara”, “Šarena lopta”, “Drveni tanjur “i mnoga druga.

1963.g. počinje se baviti i pisanjem muzičkih komedija uz korištenje glazbe raznih skladatelja, te su izvedene četiri njegove komedije: “Stvaramo reviju”, “Ti, more i ja”, “Matematika, ljubav i pjesma” i “Slavonija 66”, od kojih su dvije posljednje odabrane za Republički festival u Otočcu i Pakracu. 1966.g.


dragutin_mercDRAGUTIN MERC – “NUNOŠ”

Rođen je 1924.g. u Belišću gdje je završio i osnovnu školu. Građansku školu pohađao je u Osijeku, a izučio je i zanat strojobravara u Belišću.
1947.g. zapošljava se u Belišću u svojoj struci, ali je već 1949.g. postavljen za sindikalnog rukovoditelja i radi kao kulturno prosvjetni referent. Iste godine organizira osnivačku skupštinu RKUD “Lazo Radivojević – Putnik” i u novoosnovanom društvu vrši funkciju tajnika.
Iz sindikata prelazi u nabavnu službu tadašnjeg Kombinata « Belišće «, igra u belišćanskom nogometnom klubu, te postaje i nogometni sudac. Ali njegova prava ljubav je rad u dramskoj sekciji tadašnjeg RKUD-a.

Na temelju sve kvalitetnijih izvedbi dramske sekcije, a na prijedlog Saveza amaterskih kazališta Hrvatske , RKUD “Lazo Radivojević – Putnik” prerasta 1957.g. u Amatersko kazalište, a prvi predsjednik Upravnog odbora je upravo Dragutin Merc – “Nunoš”. I od tada neprekidno se nalazi na rukovodećim funkcijama u Kazalištu.


ivan_nikolnikovIVAN NIKOLNIKOV – “VANJA”

Rođen je 1888.g. Na šumsko radilište u Voćin dolazi 1916.g. kao ratni zarobljenik iz Rusije gdje je prije rata završio dvije godine likovne akademije, a u vojsci se počeo baviti i glumom. Njegov likovni talent brzo biva uočen, te je prebačen u Belišće za crtača u direkciju uskotračne slavonsko-podravske željeznice. Sretan spoj likovnog i glumačkog dovodi ga do formiranja “Diletantske sekcije” 1918.g. Piše svoje prvo i jedino dramsko djelo “Nesretna sudbina” koje je izvedeno 1919.g. u tadašnjem Radničkom domu, u kome igra glavnu ulogu i režira predstavu. S tom predstavom započinje era dugogodišnjeg plodnog rada kazališnog amaterizma u Belišću, na čelu s Ivanom Nikolnikovim, koji se pojavljuje kao redatelj, scenograf i glumac u svim kasnijim predstavama.


belaADALBERT GYEREK – BELA

Rođen je 1943.g., a član je Amaterskog kazališta od 1963.g. kada se priključuje zabavnom orkestru u kome svira trubu. Prigodni programi, kojima su se tada obilježavali važni datumi naše povijesti, Akademije, doček Djeda Mraza pred Upravnom zgradom ili u dvorani Kina, Zabavni petak, pa čak i neke predstave Kazališta poput “Stvaramo reviju”, “Što grickaš, druže”, “Jalnuševčani “, obilježavanje Dana Kombinata, Olimpijada starih sportova u Brođancima, natjecanje pjevača amatera na “Ljetu valpovačkom ” i dr., bili su nezamislivi bez Kazališnog zabavnog orkestra. A Kazališni zabavni orkestar bio je nezamisliv bez puhačkih instrumenata i “mladića s trubom” – Adalberta Gyereka – Bele.


ikIVICA KOPRIVANJAK

Rođen je 1950.g., a u Kazalište je došao kao solist zabavnih melodija 1966.g. Baršunastom bojom glasa uspješno je interpretirao skladbe “Otvori srce”, “Ruže su crvene”, “Suze liju plave oči ” i mnoge druge. U rad dramskog ansambla uključuje se 1976.g. u predstavi “Zemlja je život “dijelom kao solist, a dijelom kao glumac. Već slijedeće godine povjerena mu je glavna muška uloga u predstavi “Teštament”, te od tada pa do danas gotovo da i nije bilo predstave u kojoj nije igrao i to, uglavnom, glavne uloge. ( “Đuka Begović”, “Jalnuševčani”, “Stolica koja se ljulja”, “Gospoda i drugovi”, “Svadbeni marš” i dr. ).

Od 1991.g. počinje se baviti i režijom. U komediji Efraima Kišona “Vjenčanica” igra glavnu mušku ulogu za koju je nagrađen na Smotri dramskih amatera Slavonije i Baranje, koja je održana u Đurđenovcu. Predstava se plasirala na Festival dramskih amatera Hrvatske, koji je održan u Varaždinu, gdje dobiva priznanje za režiju od strane Hrvatskog sabora kulture iz Zagreba.